Krpa i zakrpa
Evo pola je noći i jedva dođoh do malo mira. Radio sam ovih dana kao konj, dočekao vikend, ispala neka tezga, poneo malo posla kući, kad tamo - drugarica. Aj' da je moja, nego sestrina. Kao dogovorila se ona da prespava kod nas sa mojom prokleto dobrom, i za moj pojam poprilično naivnom ženom. Pošto nema mesta u jednosobnom stanu, ona će kod mame, a drugarica ostaje kod mene, da se družimo.
Dobro, pristajem, iako sam vec prilično umoran i nije mi do priče, a i ne sećam se te persone. Pristaje i ona. Kaže dobar sam dečko, seća se još pre dvadeset godina, jer otpriike je toliko nisam video. Ne živimo u istom gradu sestra i ja, a mnogo je starija inače.
Uvalila je svojih stotinjak kila u fotelju, ispružila noge nalik na bokserske vreće na stakleni sto i zatražila kafu. Skuvao.
Gumuš. Reklame.
- E znaš, upisujem sad pravni, pod stare dane. 'Ta me zabole.
- Nisam iznenađen, to ti baš stoji.
Ja imam talenat. Reklame.
- Kako mo'š da živiš ovde, ja ne znam. Tol'ko buke i dernjave. Ubij se.
- Navikne se čovek.
Zvoni mobilni. Odbija poziv. Stiže jedna pa druga poruka.
Na kraju komentariše van sebe i mlati dlakavom rukom ka meni kolutajući očima ka ekranu telefona.
- Svi ste vi muškarci isti, govno ko govno.
- Možda si u pravu, kažem.
I jesam govno kad zgubidanim ovde sa tobom. Trebalo je ja da odem kod tašte. U stvari...
- I jedete govna, mogu da ti kažem. Evo ovaj, na primer, kaže i pokazuje na telefon. Pet puta dnevno šalje poruke i zove. Ja mu kao odgovorim, malo nek se nada. A on navalio kao fap na trotoar. Pujebem ti budalu.
- A dobro, zaljubio se čovek...
- Ma ko, ma taj, ma folira se nešto, neku poeziju mi šalje evo gledaj. Al znam ja takve, šta on hoće.
- U redu, ne znam o čemu se radi.
- Pa evo ja ti kažem. Zaljubio se,kažeš? E baš si mlad, zelen. Pa ti stvarno veruješ u te bajke? Ma znaš šta, još se nije rodio taj ko će mene zajebati. Jel znaš ti kad ću ja da se udam?
- Koliko ja poznajem takve kao ti, čim se nađe neko dovoljno lud da te zaprosi.
- Pa jesti... ti stvarno misliš...
Nakon kraće pauze zatražila je nešto žestoko. Dao sam joj rakiju za obloge, okrenula se da gleda koncert Zdravka Čolića. Ja kuckam ovaj tekst i nadam se da se neće okrenuti i udaviti me rutavim šakama.
Razmišljam kako je to sve priroda uredila. Jin i jang. Koka i kola . Burek i jogurt. Paćenica i pičkopaćenik. Svemir i atom. Sila i reč.
Krpa i zakrpa.
E, brate...Da nije Sanjarenja ostavila komentar kod tebe, ti bi od mene ostao neprimećem. To bi dakako bila šteta. Volim da pročitam ovakve tekstove. Pročitala sam nekoliko. Puni su duha. Jetki, a duhoviti.
Svaka čast.
Znaš, to što si ostavio posao ti je ostavilo dovoljno vremena za dokolicu. Sad ponovo otkrivaš sebe. I dobro ti ide. Sa srećom.
Autor didiland — 02 Jul 2011, 23:54
Samo nemam pojma odakle ti ideja da sam ostavio posao. Naprotiv, nasao sam jos jedan. Mora da se jede leba.
Hvala jos jednom.
Autor worm99 — 03 Jul 2011, 01:26
Da, sve je to priroda uredila..
Autor sanjarenja56 — 03 Jul 2011, 06:40
odlicno napisana obicna epizoda
Autor viktory — 03 Jul 2011, 11:37